Neke misli o Psalmu 73
1 Psalam. Asafov Kako je dobar Bog čestitima, Bog onima koji su čista srca!
Kako je dobar Bog. Bog je dobar, to je Njegova karakteristika. Njegova dobrota se posebno izražava prema onima koji su čestiti, kojima su srca čista.
Blago onima koji su čista srca jer će Boga gledati! (Mt. 5:8)
Oni koji su čista srca će Boga gledati. Za njih će Bog biti vidljiv, stvaran. To je izraženo u sadašnjem trajnom obliku, to nije nešto što se dogodilo jednom u povijesti ili što će se dogoditi tamo negdje u budućnosti, ne, to je sada. Oni koji su čistoga srca mogu uživati u stalnom zajedništvu sa Bogom. Očito je da je čistoća srca od ogromne važnosti, stoga je dobro upitati se kako je možemo postići i kako je zadržati, tj. održavati.
(1) Čistoća srca dolazi od Boga - to je Božje djelo.
"Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!" (Ps. 51:12)
Božje je to djelo ostvareno kroz žrtvu Gospodina Isusa Krista.19 Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj - 20 put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo; 21 imamo i Velikog svećenika nad kućom Božjom. 22 Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. 23 Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje. (Heb. 10:19-23)
(2) Na nama je odgovornost da čuvamo i održavamo naša srca čistim.
7 Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu čujete, 8 ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji 9 gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši premda gledahu djela moja 10 četrdeset godina. Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne proniču moje putove. 11 Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak! 12 Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga. (Heb. 3:7-12)
Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima! Jer bolje je srce utvrđivati milošću nego jelima, koja nisu koristila onima što su ih obdržavali. (Heb. 13:9)2 A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše, 3 jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika.
Asaf je učinio grešku koja ni nama nije strana, svratio je svoj pogled sa dobrote Gospodnje prema njemu ka drugim ljudima. I to ljudima koji su bili bezbožni, pohlepni, pokvareni. Pri tome je počeo uspoređivati svoj život sa njihovim. Izgledalo je da je kod njih sve super, u svemu su uspijevali, njihove su obitelji bile uspješne, bili su bogati.
4 Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo. 5 Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju. 6 Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva. 7 Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama. 8 Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo. 9 Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju.
Gledajući njihove živote mnogi su vjerni krenuli za njima, počeli su ih oponašati.
10 Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode 11 pa veli: "Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?" 12 Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.
Božji je narod zaveden gledajući trenutnu, prolaznu sreću bezbožnika. Izgleda da je Bog nezainteresiran za sudbinu svog naroda, onih koji su mu vjerni. I danas je tako, gledajući na bogataše ovoga svijeta možemo vidjeti da su to ljudi koji su nepošteni, kriminalci (naravno nisu svi takvi), koji ne koriste svoje bogatstvo za pomoć drugima već žive u rasipnosti dok drugi gladuju.
I mnogi se vjerni poput Asafa potajno pitaju:
13 Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke 14 kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?
Ima li uopće koristi od naše vjernosti, svetosti i predanosti Bogu?
Asaf ipak odlučuje da ne govori poput zavedenih vjernika.
15 Da sam kazao: "Govorit ću kao i oni", izdao bih rod sinova tvojih.
Dobro je zauzdati svoj jezik u takvim prilikama. Da li je to lagano? Ne, nije! Da li je to zatvaranje očiju nad stvarnošću? Ne, ni u kojem slučaju. I Asafu je to bilo mučno, teško shvatiti.
16 Promišljah tada da bih spoznao: al' mi se učini mučno u očima mojim 17 sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak.
Teško je to shvatiti, mučno je u ljudskim očima, sve dok ne uđemo u Božju svetinju u Njegovo prisustvo. Tamo možemo vidjeti stvari iz Božje perspektive onako kako jesu ali što je još važnije onako kako će se završiti. Činjenica je da ljudi ne vole razmišljati o završetku već su više zainteresirani za trenutno.
Prorok Jeremija postavlja važno pitanje: "proroci laž proriču, a svećenici poučavaju na svoju ruku. A mojem narodu to omilje! Al' što ćete raditi na kraju?" (Jer. 5:31)
To znači živjeti život u svjetlu vječnosti, biti vođen vječnošću i vječnim vrijednostima.Potrebno je da svakodnevno ulazimo u Božju svetinju, u Njegovo prisustvo da bi mogli izbistriti naš vid da vidimo naš život, ljude oko nas, događaje i situaciju u svijetu iz Njegove perspektive. Molimo se da nam On da pomazanja za naše oči, da nam da Duha mudrosti i otkrivenja da jasno vidimo sve onako kako On vidi. Samo da napomenem da smo na početku vidjeli da je to moguće samo onima koji su čistog srca.
Asaf je u Božjoj svetinji vidio jasnu razliku između vjernih i bezbožnih ljudi.
18 Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš. 19 Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede! 20 Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš. 21 Kad mi duša bijaše ojađena, a bubrezi probodeni, 22 bezumnik bijah bez razbora, k'o živinče pred tobom. 23 Al' ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju: 24 vodit ćeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju. 25 Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji. 26 Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka! 27 Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri. 28 A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi. Pripovijedat ću sva tvoja djela na vratima Kćeri sionske.
U osnovi je razlika u temelju na kojem stoje jedni i drugi. Bezbožni su na sklizavom tlu, nemaju čvrstog temelja. Za razliku od njih mi smo postavljeni i nadograđeni na čvrstom temelju.
10 Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje. 11 Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist. 12 Naziđuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom slamom - 13 svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. 14 Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. 15 Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj. (1.Kor. 3:10-15)
21 "Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. 22 Mnogi će me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?' 23 Tada ću im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'" 24 "Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. 25 Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni." 26 "Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. 27 Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika." (Mt. 7:21-27)
Postavljeni na čvrstom temelju nastavimo graditi svoje živote u vjeri poslušni Riječi Božjoj uvijek svjesni vječnosti.